60 GODINA DND DUGO SELO

60 godina postojanja odmarališta Društva „Naša djeca“ Dugo Selo : Ljetovati na Velom Lošinju – to je naša navada!

Koliko je generacija iz Dugog Sela, okolnih općina Rugvice i Brckovljana svoje najbezbrižnije dane ljetnih praznika provelo u odmaralištu Društva „Naša djeca“ Dugo Selo na Velom Lošinju? Vjerujemo da bi gotova svaka obitelj mogla pozitivno potvrditi - jer otići tamo na ljetovanje, barem jednom u životu, to je tradicija – to je dugoselska navada, u najpozitivnijem smislu. I kao takvu treba ju očuvati, najviše zbog činjenice što su je sve prethodne ali i ove današnje generacije, očuvale i cijenile punih 60 godina.

Odmaralište dugoselskog Društva „Naša djeca“ na Velom Lošinju svoju prvu grupu primilo je 1957. godine, a ideja o kupnji objekta potekla je svega godinu ranije. Tijekom te godine dana zajedničkim snagama svih članova i građana te organizacijom različitih priredbi prikupljena su sredstava za kupnju nekretnine, a pregovaračkim sposobnostima dugoselskog patrona Belizara Božikovića zgrada je ubrzo i kupljena, te kasnije uz angažman volontera ubrzo adaptirana i uređena za primanje prvih gostiju. Svi ovi podaci i detalji sumirani su u prigodno monografsko izdanje koje je promovirano prilikom svečane sjednice skupštine Društva „Naša djeca“ Dugo Selo, održane 30. svibnja. O samom izdanju sve okupljene članove Skupštine i goste upoznala je članica Jasminka Kokot Bambić prizvavši duh nostalgije i dobrih starih vremena – kada se do Lošinja putovalo danima; kada je samo putovanje bila avantura, a dolazak do cilja prekrasan trenutak. Mnogima je poznata anegdota kada su se prve stvari za uređenje odmarališta vozile traktorom bez kočnica – na svu sreću svi su tada sretno stigli do Velog Lošinja. „Svi pamte plesnjake na Punti, pjevanje na štengama (danas vjerojatno tipkanje na mobitelu i Face-u, al štenge su neizostavan detalj svih sjećanja) i te duge noćne šetnje po feralu. Pamte se košare marende, kada je pašteta na kruhu bila pravi doživljaj, kupovanje crnjaka s barke, izlet na Susak, ljubavi i prijateljstva sa Zagrepčanima, Dugoreščanima, Čehoslovacima…“, spomenula se Kokot Bambić. Tijekom cijelog razdoblja, od 1957. godine, odmaralište je svako ljeto bilo otvoreno, osim i jedino 1991. godine zbog rata i sigurnosne situacije kada nije radilo, a kako smo doznali od predsjednik Ivice Grgošića, prošla godina u odmaralištu je bila rekordna – čak devet grupa.

U protekloj godini u odmaralištu su boravila učenici Glazbene škole Dugo Selo, vrtićanci, školarci, odrasli, umirovljenici, i članovi Sindikata umirovljenika Dugo Selo, no, ove godine, naveo je Grgošić, izostat će grupe Sindikata umirovljenika što se odraziti i na stranu planiranih prihoda Društva. U prošloj godini Društvo Naša djeca primilo je godišnje Priznanje Grada Dugog Sela povodom 60. godišnjice rada odmarališta – no, kako je istaknuo predsjednik Grgošić koji je na čelu ove udruge već više od 30 godina, - „To priznanje je ujedno pohvala svim generacijama volontera, ali i buduća obveza ostalima za daljnjim kvalitetnim radom.“

Tom prilikom na svečanoj skupštini uručene su zahvalnice i monografije istaknutim članovima i pojedincima, kao i predstavnicima ustanova i tvrtki – Mariji Harcet, gradonačelniku Grada Dugog Sela Stipi Veliću, načelniku Općine Brckovljani Željku Funteku, Radio Martinu, Dugoselskoj kronici, Milici Jakić i Stjepanu Pužeku, a uz glazbeni nastup učenika Osnovne škole Josipa Zorića, učiteljice Marijane Tečić, upotpunjena je svečanost obilježavanja 60. godišnjice odmarališta Društva „Naša djeca“ Dugo Selo u Velom Lošinju.

Iva Grgić Ozimec

 

ODLUČITE SE DOĆI NA LOŠINJ, TAMO ĆE TE PRONAĆI SVOJ MIR

 

Krenuli smo ranom zorom iz Dugog Sela sa grupom od 30.07 do 09.08.U pratnji vesele voditeljice Ružice Perković prema odmaralištu „Dnd Dugo Selo“ u Velom Lošinju.U grupi je bilo 33 osobe,dvadeset pet odraslih i osmero djece.

Uz laganu gužvu na cesti sretno smo stigli do našeg odmarališta gdje nas je dočekalo veselo i nasmijano osoblje.Nakon dobrog ručka i sa puno uzbuđenja krenuli smo maksimalno iskorištavati sunčano vrijeme i blagodati Velog Lošinja.

Kako se nebi previše opustili uz predivno more i puno sunca odlučili smo organizirati cjelodnevni izlet  na brodu „Andromeda“.Nakon ukrcaja pokraj ribarske kolibe prvo smo se usidrili u uvali Vele i Male Orjule gdje smo se okupali u predivnom i čistom moru.Nakon toga smo posjetili otok Ilovik „otok cvijeća“gdje smo se nakon kratkotrajnog obilaska okupali,a potom obišli uvale:Trasorka,Jamna i Javorna.U uvali Javorna,do koje se može doći šetnicom sa Rovenske,pristali smo uz veliki mol te skakali sa njega štonam je svima prestavljalo najveći užitak.Umorni ali i oduševljeni prekrasnim izletom,vratili smo se u odmaralište sa prekrasnim uspomenama.Ovakav izlet je idealan za sve koji dolaze i planiraju dolaziti na Lošinj.Ljetovanje smo nastavili veselim tempom do posljednjeg dana.

Tužni što napuštamo ovaj prekrasan otok svi vam zajedno,jednoglasno šaljemo poruku koja glasi:“Odlučite se doći na Lošinj, tamo će te pronaći svoj mir“.

Voditeljica  grupe

Ružica Perković

 

POZDRAV LOÅ INJU

Negdar pre čudaj let su decu z traktori na more pelali,da bi čez dva dana na Lošinj prišli.

Denes decu z autobusi vozime,a morti za tulike let buju z avioni i helikopteri do Lošinja leteli.

Kak negdar tak i denes kad na  Krku v trajek zajdeme i plave more osetime dečjem veselju i sreči  nema kraja.

Jedva dočekaju da na Veli Lošinj do našeg odmarališta prideme.

I mam v more skaču i z vode se van ne daju.

I onda je tu veselja sačkakvoga kak negdar tak i sad.

Na brodu su se zovili, z broda skakali,pak su jeden dan v podmornici bili ribe i Å¡koljke gledeli i se z mobiteli snimali.

I deset dan za čas prejde i domov treba iti,a more plave za sobum ostaviti i same galebu na nebu još jemput manuti.

 

Nevenka Remenar

 

 

LOÅ INJ 2016 - SLIÄŒNOSTI I RAZLIÄŒITOSTI

Svi smo mi slični. Slično izgledamo, slično se ponašamo.

Ali nismo isti.

Svatko od nas ima neponovljivu crtu.

Jedinstveni smo po nečemu. Razlikujemo  se po nečemu.

Te razlike nas obogaćuju. Upotpunjuju naš svijet. Svijet ljudi.

Svijet sličnih, svijet različitih.

Jedinstveni otok Lošinj smo obogatili svojim različitostima.

I vježbali socijalne vještine.

Pokušali, i nadam se, uspjeli osvijestiti, da to što smo različiti, svijet čini zanimljivim mjestom.

Šteta što to ne vide oni koji se prozivaju «velikima i moćnima».

 

LJETOVANJE U VELOM LOÅ INJU

 

Na ljetovanju u Velom Lošinju najljepše mi je bilo kada smo išli u Plavi svijet.

Gospođa koja ondje radi nas je sa smiješkom otpratila do dvorane u kojoj smo pogledali dokumentarni film o dupinima.

Naučila sam puno o dupinima i njihovom životu, ali i o drugim morskim životinjama.

Nakon filma smo na računalima igrali zanimljive i poučne igre.

Razgledavali smo kosture dupina i preparirane morske životinje.

U Plavom svijetu sam se zabavila i naučila puno o morskim životinjama.

Katarina Pavić

 

Meni je na Lošinju bilo slatko,

Ali je i bilo kratko.

Svidjela mi se ljepota Lošinja.

Bilo nam je toplo,

ponekad i previše.

Pa smo se tada osvježili  u moru.

Puno smo sladoleda pojeli,

puno smo okusa isprobali.

Najljepše mi je bilo druženje s mojim malim bratom.

Ali i večernja šetnja s mojim novim prijateljima.

Ipak, u Velom Lošinju nije tako lijepo kao u našem dragom Dugom Selu.

Lara Franjković

 

Dana 10.7.2016. autobusom smo krenuli u Veli Lošinj.

Kada smo stigli u odmaralište, kofere smo odnijeli u sobe i raspremili se.

Išli smo ručati.

Nakom ručka smo se kupali u moru.

Nakon par dana smo išli na Čikat. Jeli smo palačinke i zabavljali se.

Jedan je dječak imao prvi rođendan. Voditeljice su mu naručile tortu i svi smo slavili i pjevali.

IÅ¡li smo u disko i plesali. Igrali smo igre. Prijavili smo se za nastup pod imenom Plavi dupin.

More je bilo toplo pa smo se puno kupali.

Upoznala sam puno novih prijatelja i vidjela staru prijateljicu Klaru.

IÅ¡li smo u Betaniju. Tamo smo gledali film o Isusu.

Bilo mi je prezabavno u Lošinju.

Dora Dejanović

 

Jedva sam dočekala taj dan. To je bio 10.7.2016. Tada sam s bratom i grupom krenula u Lošinj.

Kada smo krenuli, svi smo bili jako uzbuđeni i uznemireni jer ćemo biti 10 dana bez roditelja i sami brinuti o sebi.

Kada smo došli u odmaralište, razgledali smo ga, dobili ključ  i ušli u sobe.

Sobe su bile uredne i pospremljene.

Kada smo se raspremili i ručali, otišli smo na plažu.

Plaža se zove Rovenska.

Na Rovenskoj smo se kupali svaki dan.

Četvrti dan sam bolje upoznala Petru. Doru sam znala od prije, još iz vrtića.

Nas tri smo se družile svaki dan i postale prijateljice.

Tih deset dana je brzo prošlo, uz društvo, plažu i voditeljice.

Danas je 19.7. i veselim se što ću se vratiti kući.

Ali i Lošinj će mi faliti.

Nadam se da će se ljetovanje u Lošinju svidjeti i sljedećoj grupi.

Klara Simić Bodružić

 

Voditeljice: Sofija Štefanac Klobučar , Marija Bičanić


 

 

Z VELOG LOÅ INJA

U more gledime i tam daleke de mu ni kraja nevidime. De mu se sunce tak blizu primekne. De mu zvezde prijdu na čas.

U Velom Lošinju kam već z Duge Sel pune let dohajame. Ove lete četrta grupa prišla je v odmaralište Društva naša djeca. Ima nas sakakve: male dečice skroz naskroz dromne, one male vekše i stareše ljudi ima. Kak sake lete gledim te ljude i tu decu, se mi se čini, tu su si kak doma, kak da su došli bake na ferje. Mam čim sme došli si su se razbežali po Rovenjske, Zagrebačkem, Feralu ili kam si je što odredil. I oni teri su prvi put sim došli kak da su sake lete tu. Na plaže si skupa se kupleju. Deca igraju kak da se odnavek znaju, a žene dok na terase kavu kuvaju i skupa piju, sakakve priče i dogodovštine povedaju. Z brodem sme se vozili kak i prijašna leta oko otoka Velog Lošinja. Deca su u moru uživala, školke po pesku iskala dok su im ribice okolo plivale. Se naše curice i dečki maske na glavu su deli i vuz obalu Lošinja roniocev se igrali.

Prešli sme z decum v Plavi svet, a oni su kak mali dupini gledeli sličice i film. Da ste videli same su poslušali kak se dupini glasaju i kak žive. Nijove male glavice kak spužve s tem su se napajale.

Pak kad sme v kulu zašli, deca su skupa z nami odgajateli v prošlost daleku prešla i se one brodove stare, gusare i moreplovce u svest prizvala i žnimi morem plovila. Kak da nam je Apoksiomen sad z broda opal i mi ga po moru iščemo.

Po celom Lošinju nas ima. Na Feralu zvezde gledimo, misli svoje našima dragima pošilame.  Po parku lječilišta šečeme taj friški zrak pun mirisa bora i celog mediteranskog raslinja udišeme. Pak kad se od kupanja i šetnje zmučeni vrneme v odmaralište, dočeka nas obed il večera de nas teca Marica narani kak galebove na moru.

I deset dan je pak prešle kak v trenu i zutra nam je prejti domom. Alilepote Lošinja zaboraveti nečeme nigdar, a druge lete pak bi se šteli povrnuti nazaj.

Voditelj grupe 20.-30.07.2015.

Nevenka Remenar