Dugoselsko Društvo „Naša djeca“ organiziralo je u suradnji sa zagrebačkim Planinarskim društvom „Runolist“ izlet na Kalnik, obližnju planinu u Koprivničko-križevačkoj županiji. Malo dobre volje naše predsjednice Suzane Kralj Šantić i malo dobre volje planinara vodiča Ante Mikulića urodilo je izletom koji će svi sudionici pamtiti po prekrasnom danu provedenom u prirodi s ljudima punima pozitivne energije i života.

Živopisno društvance s ruksacima na leđima, kapama na glavama i pokojim štapom u rukama okupilo se u dvorištu Osnovne škole „Ivan Benković“ 12. lipnja 2022. Na licima okupljenih ocrtavalo se iščekivanje i sreća koja je porasla kad su se svi smjestili u autobus. Odrasli su zauzeli prednja sjedala, a na stražnjim sjedalima virile su sretne oči petašića i sedmašića koji su kratili putovanje zbijanjem šala, pjevanjem, kušanjem maminih sendviča i razgovorima o prvim ljubavima. Nakon dolaska u planinarski dom izletnici su poslušali upute planinarskih vodiča o ponašanju na planini i razgibali se pod njihovim stručnim vodstvom. Potom je uslijedila pustolovina i za velike i za male. Okupljeni su se poredali u zmijicu koja je vijugala šumom. Zelene krošnje nalik na raskošne lavlje grive protezale su se nad glavama prisutnih i štitile ih od Sunčevih zraka koje su pronašle svoj put kroz proreze među šuštavim lišćem. Povjetarac je olakšavao savladavanje staze koja je u početku bila strma, no ubrzo se pretvorila u lijep put ispunjen grlenim dječjim glasovima. Cilj je bio prekrasan vidikovac s kojega je pucao pogled na dolinu prekrivenu kućicama i kultiviranim poljima, kao i na horizont gdje ravnica ljubi nebo što je posebno draškalo znatiželju, ali i potaknulo okupljene na konzumiranje ukusnih zalogajčića koji su postali izvor energije potrebne za povratak drugom stazom. Polaganim korakom i uz zanimljive planinarske priče o ostatcima starog grada, pčelicama radilicama i mjestu gdje se molio sv. Martin stiglo se do krajnje (ujedno i početne) točke – planinarskog doma. Uslijedila je stopostotna uživancija – odmor, razgovor, čišćenje ruksaka u smislu konzumacije preostalih sendviča, kiflica i grickalica, odlazak do prirodnog izvora i kušanje čiste kalničke vode… Kratki odmor prekinuli su hrabri HGSS-ovci demonstrirajući svoje specifične vještine nužne za spašavanje unesrećenih u planinama. Djeca su se rado odazvala izazovima koje su im mišićavi momci iz HGSS-a pripremili. Dječaci i djevojčice spuštali su se unatrag osigurani pojasevima, naučili su kako fiksirati unesrećenog na nosilima i kako ga nositi. Kad se uzme u obzir da HGSS-ovci riskiraju svoje živote kako bi spasili ljude od pogibelji i da spomenuto približavanje vlastitog posla mlađim naraštajima rade u slobodno vrijeme, besplatno i s altruističnom željom da pomažu, onda se može ustvrditi da je HGSS ono najbolje što jedno društvo može iznjedriti. Nakon tih uzbuđenja uslijedilo je natjecanje u kojem su djeca odmjerila svoje snage rušenjem limenaka na pod. Djevojčica je pobijedila, no i dječaci su se svojski trudili zauzevši drugo i treće mjesto. Zahvaljujući ljudima dobra srca, prvoplasirana je nagrađena besplatnom pizzom, a drugoplasirani i trećeplasirani besplatnim sladoledima. Time je završena planinarska pustolovina i povratak u Dugo Selo.
Umor i zadovoljstvo ispunili su tijela i dušu izletnika motiviravši ih na to da s nestrpljenjem iščekuju sljedeći planinarski izlet. Završetak kao novi početak u stilu Fride Kahlo: „Viva la vida!“

Ivona Jeleč, prof. hrv. jezika i književnosti i dipl. knjiž. komparatistica

Nedjeljno jutro. 12. lipnja 2022. godine. 6 sati i 15 minuta. Cijelo vrijeme jedva čekam polazak. S dugoselskim Društvom „Naša djeca“ idemo na Kalnik gdje ćemo planinariti s profesionalnim planinarima Planinarskog društva „Runolist“ i HGSS-ovci će nam pokazati što zapravo rade. No krenimo ispočetka.

Tople zrake Sunca probijale su se do nas zaželjevši nam dobrodošlicu. Okupili smo se ispred škole i smjestili u izletnički autobus. Zauzeli smo svoja mjesta i avantura je počela. U autobusu sve je prštalo od veselja i pozitivne energije. Kad smo stigli, prebrojavali smo se nekoliko puta te započeli kalnički planinarski put. Naglo smo krenuli po strmoj stazi. U početku sam samo gledala dolje pazeći da ne padnem, a onda… Onda sam pogledala uokolo. Kroz gusto drveće jedva su do mene dopirale zrake Sunca. Sve je postalo nekako drukčije. Oko mene lebdio je svjež zrak, a predivne nijanse zelene boje protezale su se kroz čitavu šumu čineći ju čarobnom. Kroz svjetlucavo granje nazirale su se bijele planinske stijene nalik na vodopad. Prizor je podsjećao na čarobnu šumu koja skriva neku tajnu. Tome su doprinijele visoke grane stabala koje su se savile i ispreplele u prirodni tunel ispod kojeg je proletjelo razigrano društvance leptira raznobojnih šara. Pridružili su nam se tijekom putovanja. Kad smo stigli do cilja, čekao nas je predivan pogled. Ispod brijega prostirala se ravnica s mnogo boja. Neke su se prelijevale jedna u drugu, a neke su se točno držale svoje crte. Zbilja je bilo prekrasno! Na tom vidikovcu zadržali smo se petnaestak minuta koje smo iskoristili za fotografiranje. Potom smo krenuli nazad, ali drugom stazom. Vidjeli smo šišmiše i pčele koje rade same, a ne u košnici. Naišli smo i na nalazište gdje je nekad bio grad o čemu su nas informirali naši vodiči. Kad smo stigli u planinarski dom, imali smo stanku za jelo i piće. To je bilo stvarno zabavno! Družili smo se i zabavljali sve dok nas HGSS-ovci nisu pozvali da dođemo do njih. Pričali su nam o svojem poslu koji je, zapravo, jako težak. Tijekom spašavanja unesrećenih nose ruksake teške i preko deset kilograma, a uz to nose i drugu opremu. Nakon uvodne priče demonstrirali su neke spasilačke akcije u kojima smo i mi mogli sudjelovati. Prvo je bilo spuštanje. Stavili su nam kacigu na glavu, osigurali nas pojasom i počeli spuštati. Morali smo se nagnuti i hodati unazad. Rekli su nam da oni moraju jedni drugima vjerovati te da to moramo činiti i mi. Nakon toga pokazali su što rade kad je netko teže ozlijeđen – stave ga na nosila, osiguraju i prenesu do hitne pomoći. Bilo je lijepo naučiti više o njihovu dobrovoljnom radu i shvatiti da su ljudi, zahvaljujući njima, sigurni i da su oni naši anđeli čuvari u planinama. Potom smo imali na raspolaganju slobodno vrijeme tijekom kojeg je Suzana Kralj Šantić, predsjednica dugoselskog DND-a, organizirala natjecanje. Ja sam bila sudac, a ostali su stali na određenu udaljenost s koje su gađali limenke. Pobjednik je bio natjecatelj s najviše srušenih limenki. Bilo mi je drago što je pobijedila djevojčica, a moj je prijatelj čak bio drugi. Dobio je medalju i besplatan sladoled. To smo morali proslaviti palačinkama u kojima nije nedostajalo čokoladnog namaza. Uskoro je došao kraj i morali smo krenuti kući. U autobusu nije bilo dosadno. Zabava je bila jednako dobra kao i na početku.

Današnji je dan uistinu bio nezaboravan i nadam se da će biti još ovakvih druženja. Rekli su da ćemo kao članovi dugoselskog ogranka Društva „Naša djeca“ ići na još ovakvih izleta. Ja bih članstvo i vama preporučila!

Lucija Goleš, 7. d OŠ „Ivan Benković“