Djetetu možemo olakšati boravak u školi kroz senzornu integraciju u učionici
Strategije koje mogu pomoći boljoj prilagodbi u školi
Početak škole posebice za one koji po prvi puta kreće u školu može biti razlog veselja i/ili brige. Za roditelje i dijete ovo je nova stepenica koju treba prevladati. Možda vas brine hoće li dijete svladati gradivo, biti marljivo, poslušno, ili vas brine hoće li se moći prilagoditi na novu okolinu. Nekad su to zabrinutosti koje će proći s vremenom, a nekad će biti tu dulje zbog izazova koji se dešavaju svakodnevno i nekoj djeci utječu na prilagodbu.
Za svako dijete koje prelazi iz predškolskog u školski sustav mijenja se puno toga. Jedna od promjena su veća očekivanja od djeteta posebice u svladavanju vještina čitanja, pisanja, računanja i ostalo. Nama odraslima se može činiti jednostavno svladati te vještine međutim da bi se one izgradile trebaju počivati na dobroj senzornoj integraciji. Do polaska u školu primarno dijete uči kroz svoja osjetila putem senzomotornih aktivnosti. Polaskom u školu može više koristiti mentalnu predodžbu kao složeniju funkciju međutim još uvijek su nam potrebna iskustva povezana sa osjetilima kako bi bolje odgovorili/prilagodili se na nove zahtjeve iz okoline.
Svi imamo svoje senzorne potrebe i preferencije. Imati senzornu potrebu ne znači nužno poteškoću u senzornoj integraciji. Imamo li mi svi savršenu senzornu integraciju, najvjerojatnije ne. Svi smo nekad u školi grickali olovku, bili nesvjesni koliko pritišćemo papir dok pišemo, ljuljali se na stolici, smetalo nam je jako svjetlo i trčali pod odmorom nakon dugo sjedenja.
Jane Ayeres utemeljiteljica metode i razvoja teorije o senzornoj integraciji navodi kako su sretniji ljudi najbliže savršenom funkcioniranju senzorne integracije. To se očituje u našoj motoričkoj spretnosti, organizaciji i emotivnoj reguliranosti. Termin senzorna integracija odnosi se na neurološku sposobnost integracije vanjskih (i unutarnjih) podražaja koje registriramo putem svojih osjetilnih sustava. Kada naš auditivni, olfaktorni, taktilni, vizualni, gustativni, vestibularni, proprioceptivni i introcepcijski sustav obrađuju informacije adekvatno te ih mozak poput kontrolora leta posprema u odgovarajuće ladice – interpretira i organizira kako bi smo svrsishodno odgovorili na podražaj. Taj proces se događa bez napora i mi nećemo uvijek biti svjesni što smo to upravo registrirali.
Što se događa kada postoji problem u senzornoj integraciji?
Kada primljene informacija nisu obrađene adekvatno onda se može javiti odstupanje u regulaciji i modulaciji vanjskih podražaja. To se manifestira kroz preosjetljivost (hiper) ili neosjetljivost (hipo) na određene podražaje u okolini. Ono što uočavamo u ponašanju kad je u pitanju preosjetljivost je izbjegavanje određenih podražaja dok je kod neosjetljivosti prisutno traženje podražaja. Sve to će utjecati na učenje i samo ponašanje kod djeteta. Djeca se mogu osjećati nesigurna i pod stresom. Ono što prvo primjećujemo je svakako određeno ponašanje što je vrlo često posljedica preplavljenosti vanjskim podražajima poput buke, gužve i zahtjeva spram djeteta da se u nepovoljnim uvjetima usmjeri na ono što se radi. Kada je mozak prestimuliran i dijete nema načina kako da se regulira ono radi stvari koje mu donose olakšanje i pomažu da se regulira.
Neki od znakova upozorenja nam mogu biti: izražena izbirljivost u jelu, otežan prijelaz iz jedne u drugu aktivnost, naguravanje predmeta i ljudi, česta potreba za kretanjem, odbijanje određene odjeće (etikete, šavovi i sl.) sporosti u izvršavanju zadataka, neuredan rukopis, izbjegavanje određenih tekstura (ljepilo, plastelin i sl.), izbjegavanje jako osvjetljenih i bučnih mjesta (shoping centri), otežano slijeđenje uputa, nespretnost i izražen nemir.
Ovi znakovi upozorenja nisu dovoljni kako bi se bez stručne procjene utvrdilo da kod nekoga postoje teškoće u senzornoj obradi. Navedeni opisi ponašanju su tu da se istakne kako unatoč tome što postoji veća svjesnost o postajanju poteškoća na području senzorne integracije najčešće one postaju očite kada znatno utječu na njih same i okolinu.
Kako možemo pomoći?
Ukoliko ste kao roditelj primijetili da vašem djetetu smetaju određeni podražaji podijelite ih sa nastavnikom, zajedno možete dogovoriti na koje načine olakšati djetetu boravak u školi. Ukoliko ste nastavnik preporuča se nekoliko općih strategija koje mogu biti korisne svim učenicima:
- Koristiti kraće odmore kroz strukturirano kretanje (različite igre uz pjesmice koje mogu biti predah od slušanja gradiva i sjedenja)
- Osigurati kutak za odmor/povlačenje, gdje se dijete može povući u nekom vremenskom okviru kada se osjeća preplavljeno (staviti bojanke, predmete koje su taktilno zanimljivi – različitih oblika i struktura)
- Ponuditi prema potrebi fleksibilno sjedenje na lopti, jastuku ili senzornom jastuku
- Kad god je moguće kontrolirati razinu buke i jačinu svjetla u prostoriji.
Zaključno kako bi djeci omogućili bolju prilagodbu trebamo sa odmakom promatrati djetetovo ponašanje i teškoće u učenju te se zapitati prvo što je u pozadini tog ponašanja. Nekad malim promjenama uvjeta u okolini možemo pružiti veliku podršku djeci koja ju trebaju.
Napisala: Marijana Konkoli Zdešić, edukacijski rehabilitator, specijalist za ranu interevenciju za dugoselo.info
Foto: Mario Kociper
Ovaj prilog sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.